Hrvatski turizam vežemo za ljeto. Surova je to istina. Početkom jeseni turistički analitičari iznose milijunske bilanse noćenja, odlazaka i dolazaka gostiju. Svake godine te brojke postaju impresivne kao iskazi razvoja iz bivše nam SocijalističkeFederativne Države. Na ovim prostorima, lagati sebi sastavni je dio folklora. Kad zapušu bure, a nakon par dana južina praćena kišom napravi akvarel od mora i nervoznih borova, jadranske turističke destinacije utihnu. S posljednjom obranom maslinom sve te građevine odjednom postanu – kako kaže moj prijatelj – betonski spavači. Ostaju budni samo lučki gradovi. Palme na pustim rivama luduju uz uredno privezane trajekte nazvane po našim velikanima. Na Jadranu je sve dramatično, prenaglašeno od kiše, vjetra, mora, ljudi, običaja. Ta fellinijevska dramaturgija razumljiva je možda samo ljudima s mora.Takvu springsteenovsku atmosferu doživio sam dolazeći na šibenski poluotok Mandalinu. Mandalina je za mene uvijek bila mali Manhattan. Kao što je Bruce Springsteen iz svog New Jerseyja promatrao Manhattan, vjerujem da je i Nikola Bašić, dolazeći iz svog rodnog Murtera, sa šibenske rive promatrao Mandalinu.